Nebo beogradsko
Iza mene svetlo
ispred gori sveća
u meni praznina.
Neko nedostaje.
Nečija ruka me mami
i želja mi da znam
ko se iza koga krije.
Gledam u nebo beogradsko
njega ne može da vidi svako.
Neko bi želeo da ne boli
neko bi voleo
čak i da me voli.
Ko je stranac u tišini
ma ko je kad nemam
nikog svog?
Gledam u nebo beogradsko
njega ne može da vidi svako.
Iza mene plače juče
ispred već čeka sumorno sutra
u meni ista
usamljena jutra.