Kuće u prahu i pepelu
oko nas zgarišta
gomila lutaka
i mala dečija stopala
ucrtana u prašini i blatu.
Nebo je visoko
beskrajno tužno
sloboda nam beži
izmiče sve brže i brže
a mi se igramo žmurke
na travi crvene boje.
Vozovi nas gledaju pravo u oči
mi se rastajemo
i male duše u nama umiru.
Nemo nas posmatraju ljudi
stvoreni za greh
puni prezira i straha
ali mi ih volimo jer se volimo.
Mrak nam preti izgubljenom zvezdom
duhovima koji su nama slični
i koji večno traju u tami divljine.
Zato ostanite sa nama
u podzemlju svetlosti
koja sija samo za vas
i nas
i samo za one koji umeju
i znaju da postoje.