U nevidljivom zraku

topli dah nek‘ zagrli tebe

kao majku

kao ženu

kao damu.

Ja kažem da ružu milovati treba

uliti snage u latice njene

a ti k’o ruža

mirisna snena

živiš u krilu ptičijeg gnezda.

I dok Dunav grli me snažno

samu

lik tvoj kroz dušu zaluta moju

glas ljubavi

reč nečija

ljubavi nikada dosta

ljubavi tvoje malo mi je.

Ljubavi naše iste su

iste i želje u nama su.

I kad noć pokuca na prozor tvoj

i mesec zapeva

to biću ja

daleka ali tvoja.

Samo tvoja mala ptica

koja se tebi rado vraća.

I ti si ružo moja

k’o ja u noći sama

ali i dok spavaš

i kad si budna

ja te čuvam

i nikom ne dam moja draga mama.