Uzdahe brojim
Dolazi noć
svetlo se gasi
pretvaram se u lažnu senku
iz koje niko
ne može da me spasi.
Bog je uzeo
i sakrio sreću
čini mi se da nikad
ozdraviti neću.
Bolujem bez ljubavi
jer su mi je ukrali.
Nikoga nema
samo još jedna senka
tuđeg lica i čoveka.
Malo me stid
pomalo se bojim
zato kao senka
nečujno uzdahe brojim.
