„Ne bih volela da donesem pogrešnu odluku.“ – reče mi jedna devojka koja je završila medicinu i sada ne zna da li da se zaposli u struci koju voli ili da traži bolje plaćen posao. Njen budući suprug nema tu dilemu,jer su muškarci po prirodi više okrenuti novcu,dok je nama ženama jako bitno da radimo posao koji volimo.

Pravila nema: Neko od malena zna šta bi hteo,neko se opet dugo traži,nekoga roditelji još od malih nogu usmeravaju ka talentu,nekoga odvedu na put kojim su oni hteli,a nisu uspeli,pa ni to nije baš ispravno,a neko mora da radi posao koji nikako ne voli,da bi otkrio i došao do onoga što voli. To sve samo govori da svako ima svoj put i svoj zadatak.

Što se mene tiče,ja sam u grupi koja se dugo traži. Promenila sam mnogo poslova i sve su to bili izbori koji su me zapravo negde oblikovali,da otprilike znam u kom pravcu treba da idem. I s obzirom da sam tek u četrdesetim počela da živim život kao svesno biće,sve što je pre toga bilo,kao da se ne računa,bar ne na način da ja iza svega čvrsto stojim.

Kada je čovek svestan da treba da se menja i da donosi odluke,onda je i svestan da je svaka prava. Kako? Pa tako što je u tom trenutku uradio najbolje što je mogao i umeo. A sa druge strane,kada prođe neko vreme,pokažu se dva puta: Jedan,na kome ništa ne bi menjao i drugi,na kome bi sve drugačije.

Znamo da se naučen niko nije rodio. I to sve govori.

Kako bih ja danas umela da ocenim neki svoj napredak,kako bih znala koliko sam sposobna,da li imam neki talenat,koje su moje vrednosti,koliko sam u nečemu dobra,kako bih znala da cenim i poštujem sam život,ako sve tuge,neprijatnosti i borbe nisam na svojoj koži osetila i ako sve te puteve nisam svojim nogama gazila?!

Pa nije život samo pesma i kakav bi on bez izazova,promašaja i neuspeha bio?

Zašto ja danas sa lakoćom o ovome pišem i govorim,pa baš zato što je mnogo grešaka i padova iza mene.

Sve me to zaista ojačalo i mislim da greška čoveka nekako i oplemeni,donese mu samopouzdanje,otvori mu nove vidike,pomogne mu da svaki naredni problem lakše podnese i puno brže iz toga nešto nauči.

Zaključak ove priče je da su greške jako važne,neizbežne i neophodne za lični razvoj.