Kad god neki text privedem kraju,uvek mi se čini da ne znam više o čemu da pišem,ali svaki put se pokaže koliko je život inspirativan i nepredvidiv,pa se tako teme same nametnu. A i dovoljno je godina i događaja iza mene,pa ću se sada vrlo malo dotaći svoje suštine,ustvari osećanja koje u meni preovladava,a to je tuga.

Telefonski poziv sa greškom,koji je verovatno trebao da se dogodi,na trenutak mi je vratio nametnuti osećaj krivice i bol koju su u meni izazvali oni koji su mi okrenuli leđa,bez da mi išta konkretno kažu.

Mnogo sam patila kada su me jedno po jedno brisali iz svog života,ali Bogu hvala,sada je sve to deo prošlosti.

Baš skoro mi se jedna drugarica izvinila na komentaru vezanom upravo za moju porodicu,u nadi i želji da me nije povredila i iskreno,ko bi mene još mogao povrediti,kada su svi moji najmiliji to već odavno učinili?

Ja sam odrasla u porodici u kojoj se nije mnogo razgovaralo i u kojoj je sve bilo isprepleteno lažima i manipulacijom. Možda sam zbog toga ja danas često i surovo iskrena i nastojim da svaki odnos bude otvoren i obavezno sa ljubaznim tonom.

Moja majka je jedna jaka,vredna,sposobna i inteligentna žena,ali isto tako i principijelna,gorda i uvek u pravu. Meni je kao detetu,mnogo nedostajalo njenog zagrljaja i topline,ali tek kasnije čovek shvati,da neko nešto ne može da mu da,ako to nema.

Ja sam se za ovih više od pola veka života,puno puta selila i tek nedavno shvatila dve stvari: Da sam nešto tražila i da sam od nečeg bežala. Tražila sam topli dom i sigurnost,a bežala od same sebe,jer je (pre) teško živeti sa nekim koga ne voliš.

Ja sam neko ko ne vodi abrove,ne osuđuje,ko ne voli priče rekla-kazala,neko sam ko gleda u svoje dvorište,ko ima previše razumevanja i neko ko i danas naivno od sebe kreće. Naivno je možda glupo za današnje vreme,ali je ustvari čisto.

Mnogo laži i loših stvari sam o sebi čula i ni dan danas mi nije jasno zašto ljudi imaju potrebu da izmišljaju i da od čoveka prave ono što on nije. Da li je to zbog njihovog unutrašnjeg nezadovoljstva,neispunjenosti,da li je ego u pitanju i šta je zapravo u glavama tih ljudi kada vode tuđe živote,a ustvari samo troše svoje dragoceno vreme na ono najlošije,a to su osuda,zavist i ljubomora.

Moj veliki uspeh je što nisam krenula da preispitujem svoje postupke od pre mnogo godina i decenija,a iskreno,puno toga se i ne sećam.

Svaka čast „savršenim i bezgrešnim“ i na kraju krajeva,puno im hvala što mi nesvesno daju snage da ostanem svoja,istrajna,jaka i hrabra.

Dobra je tuga s vremena na vreme,jer kada ona prođe,osmeh je najlepši.

I zato ne dam da mi sreću kvare nesrećni i ne dam ni svoje boli,ni tugu,ni patnju,ni suze,nikome ne dam,jer sve me to gradilo i gradi u ono što trebam biti:

ČOVEK.