I grad je utonuo u san
dubok
hladan…
Samo ja još očima tražim oči neke
a možda i ti pogledom svojim
u daljini vidiš moje.
Mesto je prazno
da li da te čekam ili da odem?
Pogled na beli zid
na svetiljku koja je verovao ili ne romantična
pa
ponoć je davno prošla.
Još smo bili zajedno
a sad sam tako
hladna
daleka…
Osećam da spavaš
ali ne tamo gde i uvek
već tu
negde.
Ruku sam prislonila na grudi
kako bih dočarala smisao tebe.
Tako malo
a tako mnogo je ova noć dala mi.
Deo tebe
pa deo mene
na tvome putu stojim ja
na mome ti i…?
Ništa.
Ali nešto je ovo što ne da mi mira
nemir u duši nije uzalud nemiran.
I kad poželim da ti sve ovo kažem
nije potrebna hrabrost
jer umesto mene govori moj stih.
Da ostaću
hladna
daleka…