Tako je suđeno
Vetar i kiša
i nisu jedno uz drugo.
A dan je doneo
baš takvo jutro.
U mom gradu
Novom Sadu
ti.
Da li je hrabrost
da li sreća
osetiti miris tebe
miris proleća u vreme rata?
Aprilski sjaj
što tinja bulevarom
od kiše mokar Trg Slobode
sve me to podseća
da je običan dan
iako ništa nije kao pre.
Puna radosti
i sete što tvoje oči nose
zajedno sa tobom pevam
– tako je suđeno -.
17.04.1999.